Smrt
je nešto svima zajedničko – iskustvo koje nas očekuje, istovremeno
mistično i banalno, ali i ono što je ljude oduvijek istovremeno
motivisao, fasciniralo i plašilo.
Kakav
je osjećaj biti mrtav je nešto što se teško može znati, jer dok će
religiozni govoriti o svojoj viziji života nakon smrti, skeptični će
odmahivati rukom.
Kako
god, konkretan i provjeren odgovor teško se može naći, ali jedan ga je
muškarac pokušao dati na portalu Reddit gdje je odgovarao na pitanja
čitatelja.
Predstavio
se kao muškarac koji je dva puta u svome životu bio mrtav i to po dvije
minute, prvi put nakon motorističke nesreće, a drugi put nakon
predoziranja analgeticima nakon te nesreće.
Pritom
je predočio i dokaze o tim slučajevima, kao i jedno od sačuvanih
liječničkih izvještaja, a navodno je ostao bez pulsa, svijesti i
funkcije disanja koji su se povratili tek nakon oživljavanja.
O osjećaju smrti
Nisam imao pojma, to je bila samo mračna praznina. Nikakvih misli, nikakve svijesti, ničega.
Oba puta jednostavno nisam bio tamo. Sve je bilo crno. Opisao bih to kao drijemanje. Kratko spavanje bez snova i potom buđenje kao da sam spavao dugo, a u stvarnosti je to bilo tek 15-ak minuta.
Oba puta jednostavno nisam bio tamo. Sve je bilo crno. Opisao bih to kao drijemanje. Kratko spavanje bez snova i potom buđenje kao da sam spavao dugo, a u stvarnosti je to bilo tek 15-ak minuta.
Jedini
razlog zbog kojeg to znam je taj što su me doktori morali obavijestiti o
tome. Da mi nisu rekli, ne bi ni znao da sam umro.
Crno ništavilo ili je njegov mozak tako samo popunio rupu u sjećanju?
To
definitivno nije bila rupa u sjećanju. Kao kad spavate, a ne sanjate,
ne sjećate se ničega. Pa, da i ne. Iskusio sam nešto, a to nešto je bilo
ništa.
O osjećaju umiranja
Prvi
put je bilo u sekundama prije nesreće. Iskreno, samo sam mislio “o j…
ga”. Drugi put nisam imao pojma, bio sam u strašnim bolovima i odjednom
više nije bilo ničega, jednostavno nije bilo života. Potom sam opet bio
budan i u bolovima.
O tome jesu li drugačiji uzroci smrti utjicali na drugačije iskustvo
Oba
su iskustva zapravo bila identička. Jedina razlika je što se prije
nesreće sjećam jasnije nekoliko sekunda prije smrti. Drugi put sam bio
ošamućen od bolova, pa gotovo nisam bio svjestan svoje okoline.
O vizijama svjetlosti i drugim izvještajimaljudi “blizu smrti”
Mislim
da su, u njihovim slučajevima, njihovi mozgovi još uvijek bili aktivni.
Mislim da ono što su iskusili je bilo nešto poput sna.
Kako se osjećao nakon što su mu rekli da je umro
Prva
reakcija mi je bila “kako je to cool!”. Sada ću moći prijateljima i
svima da sam umro i vratio se. Nakon što me stvarnost udarila, počeo sam
shvaćati kako je moja situacija bila teška.
Definitivno
se manje bojim smrti, znam da nije ništa gora od spavanja. Kad umreš,
samo prestaneš postojati, nema razloga za brigu…
O religiji i životu nakon smrti
Uvijek
sam bio ateist, ali dio mene se nadao da postoji Bog i nebo, nešto veće
od nas. Mislim, ko ne bi želio ići na nebo. I dalje sam ateist i sada
mislim da znam kako ne postoji Bog i nebo. Barem ne za mene. Ateist sam i
uvijek ću to biti. Ali, vjerujem kako su tuđa vjerovanja njihovo pravo.
Ljudi ne bi smjeli nametati svoja uvjerenja drugima.
O pristupu životu nakon smrti
Sve
što želim postići u životu je dobro se zabavljati i učiniti drugima
život bolji najviše što mogu. Nakon smrti, jedino što će biti bitno o
meni je utjecaj koji sam imao na živote ljudi koji su još živi. Nadam se
da će moj utjecaj biti pozitivan.
Izvor: avaz.ba
Nema komentara:
Objavi komentar